Veliki Svetovidov praznik takodje nam lepo opisuje Saks:
,,Evo kako se svatkovase veliki praznik ovog idola. Jedanput u godini, kad se sabere letina, skupi se gomila naroda ispred hrama, da prinesu na zrtvu zivotinjske glave i svi ucestvuju o ovoj velikoj religioznoj gozbi. Svestenik, koji protivno obicaju zemlje nosi bradu i vrlo dugu ksu, jedini je imao pravo da udje u svetiliste. Dan pre te svecanosti on je brizljivo ocistio metlom sav hram, gde on takdoje jedini ima pravo uci, pazeci dobro da ne dise dokle je tu. Kad mu je trebalo da udise vazduha, istrci na vrata, da bozanstvo ne bi bilo okruzeno dodirm jednoa covecijeg daha''.
S sledecem tekstu Saks opisuje praznicni dan:
,,Sutra dan, kad se skupi svet pred vratima, zrec uzme sud iz idolovih ruku i ispituje: da li se tecnot u sudu smanjila od ranije obelezenoga znaka. Ako jeste, onda on predskazuje oskudicu, siromastvo u proizvodima u iducoj godini; u protivnom slucaju predskazuje izobiljnost. Po ovim znacima on unapred obavestava, da li ce biti malo ili mnogo koristi od zemaljskih proizvoda. Zatim to pice od prosle godine prospe po nogama idolovim u vidu prelivanja zrtve, pa napuni rog novim picem. Odavsi kipu postovanje, cineci da mu nudi da pije, pocne onda od njega svecanim prizivanjem traziti svakojaka dobra za sebe i otadzbinu, bogatstvo i slavu za gradjane. Onda odjednom proguta sve ono sto je bilo u sudu, ponovo ga napuni, pa metne u desnu idolovu ruku. Posle toga donese pred kip jedan okrugao i kao stas coveciji visok kolac, posut medom; svestenik zadje iza kolaca i pita narod da li ga vide. Ova zelja znaci: ne da zreceva ili narodna sreca do godine bude bolja, vec da je dogodisnja zetva obilnija. Zatim pozdravi narod u ime idola, opomene ga, da ostane postojan u svojoj poboznosti i u prinasanju zrtava, a zato mu obecava izvesnu nagradu u pobedi na suhu i na moru. Ostatak dana posvecen je gozbi; jedu meso zivotinja na zrtvu prinesenih. One ih tada navedu i na neumerenost. Na ovim gozbama, povrediti umerenost i trezvenost, znaci uciniti akt poboznosti. Svi ljudi i zene daju svake godine za kultus bogu po jedan novcic. Zrecu dodeljuju trecinu plena, kao da je on doprineo pobedi. Za svoju sluzbu on ima tri stotine konja i toliko konjanika. Sve sto se oruzjem ili kradjom zadobije, poverava se cuvanju svestenikovu. On pravi zastave i ukrase. Pljacku cuvahu u sanducima, u kojima bejase dosta srebra i upotrebljene materije''.
Iz ovoga mozemo izvesti i jednu Svetovidovu funkciju tj. to da on cini da usev naraste i plod uzre te da bude vise hrane za sve. Za Slovene Svetovid u desnoj ruci drzi dragoceni rog, pun slatkog pica. Za neprijatelje Slovena, Svetovid drzi mac.
Po verovanjima, Svetovid bi nocu uzjahao svog belog konja i krenuo u lov na neprijatelje svog naroda. Ujedno se beli konj smatrao Svetovidov simbol.
среда, 6. јануар 2010.
O Svetovidu (nastavak)
Објавио Stevan у 05:15
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
0 коментара:
Постави коментар